Ташино Стадо

Dok ne popuca staklo…

Pesme — Autor tasha @ 10:09

Gazim,

Jedino me trazi mrak

Ocima utrnulim od nesanice,

Da li se smejem ili vristim,

Umrlim korakom po vlaznom asfaltu ostavljam tragove…

 

Oprosti ljuta sam,

Jer necu oterati kisu iz dlana.

Svet je sabijen izmedju malodusja

I reda letenja aviona…

 

Kamencici nanizani oko vrata

Prsti promrzli dok palim cigaretu,

Nema leta…

Pod plastom trazim zaklon od vetra

Prepustam se snovima kao davljenju…

 

Moras me jako stisnuti,

Jako,

I voleti otvorenih ociju

Dok ne zavristim,

Dok ne popuca staklo…

Apsolutno traganje za savrsenstvom...

Pesme — Autor tasha @ 16:26

Kotrljam se vec godinama za samom sobom,
trazeci suigraca u igri plakanja.
Postajem umorna i vec pomalo nesigurna u sliku
onoga sto trazim...
A izgledalo je tako blizu...
Boje su izbledele i jedva se naziru obrisi vremenskih slika u mojoj glavi.

Kotrljam se vec godinama bezeci od same sebe, 
trazeci kutiju u koju mogu da stanem.
Vreme mi je postalo usko, a prostor prolazan...
...bojim se...
Saputnika vise nema, peroni su ostali pusti,
cak je i pisak lokomotive nestao u nekoj drugoj dimenziji...
zauvek...trazeci bolji odjek.

 (Dalje)

Kap puna zelje...

Pesme — Autor tasha @ 00:15
demoni me polako zaboravljaju
u zvuku mojih stopa ne cuje se vise a-mol osvete
samo tepih protkan secanjima

pokoji miris
i pokoji pogled
pokoji zvuk
i kap puna zelje
sto klizi mi niz lice


 (Dalje)

Powered by blog.co.yu

Counter
Counter