Dok ne popuca staklo…
Gazim,
Jedino me trazi mrak
Ocima utrnulim od nesanice,
Da li se smejem ili vristim,
Umrlim korakom po vlaznom asfaltu ostavljam tragove…
Oprosti ljuta sam,
Jer necu oterati kisu iz dlana.
Svet je sabijen izmedju malodusja
I reda letenja aviona…
Kamencici nanizani oko vrata
Prsti promrzli dok palim cigaretu,
Nema leta…
Pod plastom trazim zaklon od vetra
Prepustam se snovima kao davljenju…
Moras me jako stisnuti,
Jako,
I voleti otvorenih ociju
Dok ne zavristim,
Dok ne popuca staklo…
11 Komentari |
0 Trekbekovi