Bas kada pomislis da je zivot ukrocena goropad…
Jaka sam. Tacnije vesto skrivam svoju bol. Kada bi svaka normalna osoba pala u ocaj i briznula u plac, ja se krijem iza osmeha koji omalovazava sve i nastavljam dalje. Kod kuce se pitam zasto…
Nije me niko naucio. Mozda je sve to stvar gena i ponosne nacije koja na neki pogresni nacin se ispoljava u meni. Mozda je visak spoznaje o moci koju mogu da imam a ne koristim, mozda smo svi mi samo sjebani…
Volim. Volim u picku materinu. Da, izvinjavam se na krajnje prostim recima, kojima pribegavam u ovakvom momentu, ali volim! Ej, ljudi cujete li. Ima nas jos. Tracak nade, i vec verujem u besmrtnost. Svako od nas je u svom zivotu ziveo tu zabludu, da voli, da je voljen…dok nam se ne desi. Onda shvatimo koliko smo samo lazi izgovorili, koliko smo noci proveli bezvredno zabelezivsi jedan uzdah…dobro je ako je ikome bilo stalo…
2 Komentari |
0 Trekbekovi
pozdrav
skrivanje bola u sebi je jacina, mozda za mene i vrlina...cim pocnes nekome da se zalis pocnu sazaljenja, menjanje misljenja o tebi...kod mene je da u najtezim situacijama cutim, a kad sve prodje o tome mogu da pricam otvoreno,necu da neko vidi moju slabost...
biti voljen i voleti je lepo, bez obzira na to sto je prolazno...osecas se zivim...znas da mozes da volis i pored svega
Autor manja — 20 Apr 2007, 11:04
Hvala Manja,
Drago mi je da vidim da nas ima jos...
Poz
Autor tasha — 20 Apr 2007, 15:22