Apsolutno traganje za savrsenstvom...
trazeci suigraca u igri plakanja.
Postajem umorna i vec pomalo nesigurna u sliku
onoga sto trazim...
A izgledalo je tako blizu...
Boje su izbledele i jedva se naziru obrisi vremenskih slika u mojoj glavi.
Kotrljam se vec godinama bezeci od same sebe,
trazeci kutiju u koju mogu da stanem.
Vreme mi je postalo usko, a prostor prolazan...
...bojim se...
Saputnika vise nema, peroni su ostali pusti,
cak je i pisak lokomotive nestao u nekoj drugoj dimenziji...
zauvek...trazeci bolji odjek.
4 Komentari |
0 Trekbekovi