Ташино Стадо

San...

Svastara... — Autor tasha @ 22:21
Scena prva...
K'o i u mnogim svojim pricama, lezala sam. Lezala sam tu tako, i vrebala pravi trenutak da srucim bujicu pogrdnih, ruznih i bezobraznih reci u lice jednom podbulom strancu koji me je upravo sapleo.

Scena druga...
On je drzao na uzici vezanog psa marke "dorcolski gonic dvadesetsestica", a ja sam se teatralno pridigla i postavila strancu prvo, jedino i poslednje pitanje:
- Ko si ti?

Scena treca...
Odgovorio je:
- I'm a voice from your head.
- What ?! - bila sam zbunjena, uplasena i mrzovoljna za razgovor na stranom jeziku, pa sam okrenula glavu na drugu stranu, a stranac je presao preko ulice i sapleo devojku koja je, isto kao i ja, nosila svoju savest u papirnoj kesi pod miskom...

Lažni moral

Zivot... — Autor tasha @ 21:10

Muka mi je od laznog morala, od konvencija. Jezim se od svih tih "trebalo bi da"/"morao bi da". Ne mogu, necu, necu!

A opet ne mogu da se ne zapitam...Ako je destrukcija toliko losa, zasto svi filmovi govore o njoj? Ako je prevara toliko ruzna, zasto svi vise vole da budu neverni? Uostalom, sta bi nam se desilo ako bismo govorili samo istinu? Ironija je da bismo bili usamljeniji nego ikada, nesrecniji nego sada. Znaci li to da treba lagati, varati, unistavati ako zelimo da budemo srecni? A svi to zelimo, zar ne? Sve je tako jednostavno....

What if scenario...

 (Dalje)

Powered by blog.co.yu

Counter
Counter