Nabacane nedeljne misli...
Life is not about the breaths we take; It is about the moments that take our breath away.
Knjige kazu, “ona je radila to zbog tih i tih razloga”. Zivot kaze, “Ona je uradila to”. Knjige nam daju potpuno objasnjenje pojava oko nas, ali zivot ne. Zato me ne cudi sto neki ljudi vise vole knjige. Knjige imaju smisla. Jedini problem je sto u njima zivot nekih drugih ljudi ima smisla, ali nikada tvoj sopstveni.
Vise mozes biti usamljen sa ljudima koji te okruzuju, nego kada si sam. Cak i kada si okruzen ljudima koji te vole.
»Da li si se ikada zapitao, zapitao zasto je nocno nebo uvek tako mracno i zlokobno? Sa nekolicinom oblaka tamo i ovde i mesecom koji svetloscu dominira. Mozda je tmina u nasim dusama, sto ispunjava sve praznine i rupe, tamnija nego i najmracniji prazan prostor. A mozda samo postoji, ne da bi o njoj razmatrali ja i ti. Zato, ostavimo je da jednostavno pociva u miru.«
Svi muskarci i zene su rodjeni da zive, pate i umiru. Ono sto nas cini svojima su snovi, bez obzira da li su oni snovi o dozivljenim ili nedozivljenim stvarima, i nacin na koji ih ostvarujemo…Mi ne biramo da budemo rodjeni. Ne biramo ni roditelje. Ne biramo istorijsku epohu, niti zemlju u kojoj cemo se roditi ili okolnosti pod kojima cemo biti odgajani. Mi cak i ne biramo da umremo, barem ne vecina nas, niliti biramo vreme i nacin na koji ce se to desiti. Ali u ovom izobilju nemogucnosti izbora, mi ipak biramo kako cemo ziveti.
Veruj u cuda…ali ih ne ocekuj…
Ako se smejes kada nikoga nema oko tebe…to i zaista osecas…
Vreme prolazi u momentima. Momenti, jureci pored nas, definisu put zivota. Koliko retko zastanemo da ispitamo taj put? Da sagledamo razloge zasto se stvari oko nas desavaju. Da razmotrimo da li put kojim idemo je nas licno ili neki u koji smo uvuceni zatvorenih ociju. Ali sta i ako se zaustavimo? Da uzmemo zalihu svakog dragocenog momenta pre nego sto prodje. Da li cemo videti sva beskrajna racvanja na putu koji uoblicuju nase zivote? I sagledavajuci sve izbore koje smo napravili…izabrati drugi put?
Ipak…Svaki zivot bez obzira koliko dugacak i kompleksan moze biti, sacinjen je od samo jednog momenta – momenta u kome covek spozna, jednom za svagda, ko je on ustvari.
Nisam verovala u sudbinu. Sada i verujem do izvesne granice. Mi mozemo imati nezavisne misli i praviti sopstvene odluke, ali ipak smo u velikoj meri kontrolisani (ili ograniceni) svetom koji nas okruzuje. Ipak, ako to sve sagledas u drugacijem svetlu, shvatices da bas TI mozes biti necija sudbina. Mozes biti taj odlucujuci faktor koji kontrolise neciji zivot.